EU in the world

Event report

Tematski panel 1: ULOGA EU U SVIJETU održan je 29. rujna 2021., a otvoren je uvodnim govorom potpredsjednice EK, gđa. Dubravke Šuice koja je naglasila značaj logističke potpore Europske unije državama članicama tijekom pandemije COVID-19. Naime, pokazalo se da se nijedna država članica ne može sama uspješno nositi s krizom, a snaga koju je Europska unija pokazala u procesu nabave i distribucije cjepiva imala je neupitan utjecaj na zdravstvenu, kao i gospodarsku situaciju što se konkretizira u planu oporavka koji je usmjeren na digitalizaciju i zelenu tranziciju Europske unije. Panelisti Tematskog panela 1. bili su – veleposlanik Božo Kovačević, komunikologinja, doc. dr.sc. Jelena Jurišić, , dr.sc. Jadranka Dujić Frlan, potpredsjednica HUMS-a i v.d. pročelnica za kulturu Zagrebačke županije, te Nevena Stanković, doktorantica Fakulteta bezbednosti, Univerziteta u Beogradu. Panelom je moderirala doc.dr.sc. Jadranka Polović, predsjednica HUMS-a. Tijekom rasprave tematizirani su aspekti geopolitičkog položaja EU i njenog utjecaja u suvremenim međunarodnim odnosima. Rasprava je obuhvatila nekoliko ključnih tema – turbulentne odnose unutar Europske unije između zemalja EU jezgre i tzv. nove Europe, kao i važne geopolitičke relacije Europske unije sa SAD-om, NATO-om, Kinom i Rusijom, ali i regionalnim silama poput Turske. Je li u mandatu Bidenove administracije moguća obnova transatlantskog savezništva, što donosi Macronov koncept europske strateške autonomije? Zaključci rasprave pokazali su da postoje različiti stavovi koji unutar koncepta zajedničke sigurnosne politike EU-a (oko kojeg se svi slažu) suprotstavljaju veće ovlasti Europske komisije s ciljem produbljivanja integracije ili federalizacije EU s nepromijenjenim nacionalnim ovlastima država članica. Zaključci: • Ambicija Europske komisije da djeluje kao geopolitička komisija povezana je s mogućnošću ostvarivanja strateške autonomije EU. Ustavnopravni okvir EU, sadržan u Lisabonskom ugovoru zapravo onemogućava učinkovitu provedbu jedinstvene europske obrambene politike budući da ona ovisi o spremnosti država članica da preuzmu tu obvezu. Središnja tijela EU nemaju izravne izvršne ovlasti u provedbi obrambene politike, a to umanjuje mogućnosti pozicioniranje EU kao subjekta međunarodnih odnosa, te kao relevantne svjetske vojne sile. Stoga je vidljivo da bez jasne nadležnosti središnjih europskih institucija da izravno djeluju na cijelom području EU-a, bez jedinstvene vanjske politike kao i bez jasno definirane europske sigurnosne politike, EU ne može postati globalno relevantan igrač koji bi se ravnopravno nadmetao (i na ravnopravnoj osnovi surađivao) sa SAD-om, Kinom, pa čak i s Rusijom. U tom kontekstu neophodne su promjene Lisabonskog ugovora; • U vanjskopolitičkim odnosima Europska unija treba voditi proaktivnu i miroljubivu vanjsku politiku. Odnose sa Rusijom potrebno je graditi na bilateralnom dijalogu, uzajamnom poštivanju, ali i zaštiti vlastitih interesa. Do 2014. godine EU i Rusija su razvijali partnerstvo u sektorima sigurnosti, trgovine, energetike, istraživanja, obrazovanja i kulture, Rješavanje sukoba na Bliskom Istoku, uključujući i borbu protiv terorizma, te obnova sporazuma o neširenju nuklearnog oružja u Europi bili su u fokusu zajedničkog interesa. Stoga bi, unatoč snažnim trenutnim napetostima, bilo značajno obnoviti dijalog i sva otvorena pitanja riješiti diplomacijom; • Na transatlantskoj razini stvaranje trilateralnog obrambenog pakta između Australije, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država – AUKUS ponovno ilustrira nedostatak koordinacije Sjedinjenih Država sa svojim EU partnerima, sada u Indo-Pacifičkoj regiji. Stvaranje AUKUS-a ima snažne implikacije na francusko-američke kao i francusko - britanske odnose što posljedično ugrožava jedinstvo saveznika unutar NATO-a. Odsustvo konzultacija s europskim partnerima, te aktivno natjecanje SAD-a i UK u područjima gdje Francuska, ali i druge članice EU-a imaju ključne gospodarske i industrijske interese, ne doprinosi imageu NATO-a kao stupa europske sigurnosti i stabilnosti. Stoga je važno da EU implementira vlastitu Indo-pacifičku strategiju, te produbi gospodarske i diplomatske veze sa zemljama regije. U suprotnom europski strateški interesi mogu postati kolateralna žrtva u globalnom natjecanju između Sjedinjenih Država i Kine;